Ho’oponopono - iskustva i savjeti
Collapse
X
-
Radila sam na zdravlju, na međuljudskim odnosima, osjetila sam u jednom trenutku toliku poniznost pred životom i toliko iskreno žaljenje zbog zanemarivanja sebe/djeteta, da je valjda to potaklo cijeli proces ...
Plus što sam danas 4. dan potpuno bez hormona štitnjače i osjećam se sjaaaaaaaajnoooooo!!!!!! Mislim da sam konačno to uvjerenje skinula da ne mogu do kraja ozdraviti ili da će trajati još dugo.
Volim vas sve skupa najvišeeee!!!!slobodni.net za slobodni svijet👍 13Comment
-
Predivni ste , ne stavljam vise ni hvalice od cudjenja
i tolike iskrenosti prema samima sebi....umnozi l`se blago ,
nek vam srce za nj ne prione . Ps, 62,11👍 12Comment
-
Ovaj Eorlan mi na momente zbuni inner me kao da je naš alter-ego, jer kada gledam postove skontam njegovo hval ana postu, pa se zabrinem kako sam stigla zahvaliti za post koji nisam stigla ni pročitati.
Onda skontam da to nisam ja nego drugi Eo.....
Jesam,
moguće je da si upravu, lako, lako moguće, da su u pitanju duboke rane iz bebećeg perioda, pa se cigareta javlja kao simbol.
I stvarno, ja pokušavam prevazići događaj koji se odigrao dok sam još bila u utrobi.
Toliko smo rano.
Krenula sam sukcesivno, s oba kraja, i ovo što se sada niže i ono najranije.
Hvala što me podržavate.👍 13Comment
-
To što smo se ovdje našli, znak je da smo se tražili.
Hvala ti što si došla, volim te.Comment
-
Vidiš kak je Tree odmah skužila
No dobro, nema veze, fućkaš slova ... mene je moje dijete jutros zagrlilo - ono mene, ne ja njega ... tulila sam ko kiša a vozila na posao - ljudi me gledaju, valjda misle da me muž ujutro prije doručka prebio ili neš'
Skužila sam da mi je fenomenalno raditi dok vozim, imam nekih 45 min vremena i svašta mi se u to vrijeme odvrti.
Tako ja na biciklu do posla...mantram.....pa me ljudi gledaju što li se ova u pola sedam smješi....i misle sigurno je sex bio dobar
a ja ona slova nisam uopće primjetila👍 11Comment
-
Ovo je kao da slušam sebe od prije desetak ili neš malo više godina.
Svi patimo od kroničnog nedostatka ljubavi i kad se sjetim koliko sam puta zeznula neku vezu jer mi nikad nije bilo dosta ljubavi jer su nas potpuno krivo naučili životu ... kao kad si gladan ko vuk a ne možeš se najesti jer sva hrana koju pojedeš ko da je bacaš u bunar. Nakon obilnog obroka još uvijek ostaje onaj grozni osjećaj praznine u želucu.
I stalno sam se pitala kako to nadoknaditi, gdje naći osobu koja će mi pružiti dovoljno ljubavi. Naravno, u tim se situacijama fokusiraš na druge, na izvanjsko ... ljubav tražimo tamo negdje vani, u drugima i to nas odvede u samo sve veću izolaciju. To je kao s drogom - što je više uzimaš to ti više treba, svaki put sve veći šut i svaki put sve kraći razmaci.
A ljubavi nigdje tamo vani nema. Kako će je biti ako je nema u nama samima? Mi moramo BITI ljubav. Kad jednom stekneš taj osjećaj da ti nitko ne treba da bi ti davao ljubav jer ona izvire iz tvoje biti, onda si tek spremna da je primiš i od drugih.
Bit će sve OK, fantazy ... ideš dobrim putem.
sad mi je jasno jer sam našla izvor svih svojih pomamam
nekim putem idem
kojim?
vidjet ćemo....👍 11Comment
-
Pa ne znam zapravo koje uvjerenje je otišlo ali danas sam tako sretna da bih mogla plakati cijelo vrijeme - čudno, jel da?
Radila sam na zdravlju, na međuljudskim odnosima, osjetila sam u jednom trenutku toliku poniznost pred životom i toliko iskreno žaljenje zbog zanemarivanja sebe/djeteta, da je valjda to potaklo cijeli proces ...
Plus što sam danas 4. dan potpuno bez hormona štitnjače i osjećam se sjaaaaaaaajnoooooo!!!!!! Mislim da sam konačno to uvjerenje skinula da ne mogu do kraja ozdraviti ili da će trajati još dugo.
Volim vas sve skupa najvišeeee!!!!
a i meni je bilo jako žao i milion sam se puta ispričala svom malom derištu što sam tolike godine utukla bježeći od njega i neuživajući u njemu
i to mi je još sinoć unelo tako neopisiv mir....da sam sunce i travu i drveće pa čak i svrake koje inače ne volim vidjela nekako sasvim drugačije...bistro......čisto👍 11Comment
-
hvala Lucy
izgleda da smo otprilike svi na istoj "vibri". trenutno osjećam veliku zahvalnost za sve, prema svemu, i prema svim "lošim" stvarima i boleštinama koje su mi se desile, jer da nije toga ne bi saznala toliko toga, ne bi bila ova "ja".
prije dva tjedna pročitala sam knjige, pogledala snimke seminara, a prije toga saznala neku lošu vijest. i osjećala sam da mi nešto dolazi... mislila sam da mi treba mir za meditaciju koju nisam odavno radila, ali sam kopala po ovom forumu i to je bilo to
prije od prilike 3 mjeseca čitala sam knjigu (preporučam je svakako): Izliječite svoju samoću (dr. Erika j. Chopich i dr. Margaret Paul) koja govori o unutarnjem djetetu i načine na koje možemo doprijeti do njega (npr. pisanje slabijom rukom) i tada nisam bila svjesna da mi je do poboljšanja došlo zbog rada sa djetetom. pripisivala sam to svom bioenergetičaru (i prijatelju) i zaboravila na dijete i pustila se njemu u ruke-sve će on to riješiti.
ali nije išlo, došlo je do pogoršanja i oboje smo lupili u zid ne znajući u čemu je problem.
čitajući vaše postove od početka još uvijek mi nije bilo jasno (treba mi, a? ) i samo me odjednom ošinulo i rekla sam sebi da mi nije jasno ni kako sam prestala ni kad.
moje dijete je bilo tužno, čučalo u kutu bez vjere, kao da su joj sve lađe potonule. srce mi je pucalo i krenula sam postupno: oprosti mi, žao mi je, volim te, mogu li te primiti za ruku-i samo mi je skočila u krilo.
ne moram govoriti da je došlo do proloma oblaka...
od tada, rijetko je vidim, ali ju osjećam i stalno joj se obraćam.
oprostite na dužam postu, ali morala sam vam to ispričati👍 12Comment
-
hvala Lucy
izgleda da smo otprilike svi na istoj "vibri". trenutno osjećam veliku zahvalnost za sve, prema svemu, i prema svim "lošim" stvarima i boleštinama koje su mi se desile, jer da nije toga ne bi saznala toliko toga, ne bi bila ova "ja".
prije dva tjedna pročitala sam knjige, pogledala snimke seminara, a prije toga saznala neku lošu vijest. i osjećala sam da mi nešto dolazi... mislila sam da mi treba mir za meditaciju koju nisam odavno radila, ali sam kopala po ovom forumu i to je bilo to
prije od prilike 3 mjeseca čitala sam knjigu (preporučam je svakako): Izliječite svoju samoću (dr. Erika j. Chopich i dr. Margaret Paul) koja govori o unutarnjem djetetu i načine na koje možemo doprijeti do njega (npr. pisanje slabijom rukom) i tada nisam bila svjesna da mi je do poboljšanja došlo zbog rada sa djetetom. pripisivala sam to svom bioenergetičaru (i prijatelju) i zaboravila na dijete i pustila se njemu u ruke-sve će on to riješiti.
ali nije išlo, došlo je do pogoršanja i oboje smo lupili u zid ne znajući u čemu je problem.
čitajući vaše postove od početka još uvijek mi nije bilo jasno (treba mi, a? ) i samo me odjednom ošinulo i rekla sam sebi da mi nije jasno ni kako sam prestala ni kad.
moje dijete je bilo tužno, čučalo u kutu bez vjere, kao da su joj sve lađe potonule. srce mi je pucalo i krenula sam postupno: oprosti mi, žao mi je, volim te, mogu li te primiti za ruku-i samo mi je skočila u krilo.
ne moram govoriti da je došlo do proloma oblaka...
od tada, rijetko je vidim, ali ju osjećam i stalno joj se obraćam.
oprostite na dužam postu, ali morala sam vam to ispričati
Pišući isto izbacujemo i čistimo ... koliko puta mi se desilo da sam shvatila banalnu stvar dok sam ju opisivala u postu - upravo, što kažeš, onaj AHA-efekt!slobodni.net za slobodni svijet👍 12Comment
-
ja se stalno neki k smijuljim
Fantazy, ja te volim.
Rafa lfc, meni si ti kao segment mene same, a činjenica da si se pridružila mi samo govori da se taj segmet čisti i prepušta Božanskoj Inspiraciji.
I cijeli svemir se raduje, titra i pleše.
Hvala ti!Comment
-
👍 11Comment
Comment