Ho’oponopono - iskustva i savjeti

Collapse
X
 
  • Vrijeme
  • Show
Clear All
new posts
Advertisement
  • Gnosis
    Aquarius
    • Nov 2012
    • 8866

    A u suštini imao sam agresivnog zlostavljača očuha ,teško bolesnoga oca i nesklad u obitelji,bežao kod bake ,nisam mogao spavati od svađe i vređanja od strane bivšeg očuha i bio sam nesrećan pogotovo kada mi je umro otac ...to je bila tuga a ne bolest ,njima svejedno
    "They must find it difficult, those who have taken authority as truth, rather than truth as authority."
    Gerald Massey

    Comment

    • Diana
      <3
      • Oct 2009
      • 7086

      Originally posted by Eorlan
      Nemoguće je izmisliti ljek koji bi zamjenio ljubav, pažnju i sigurnost koju dijete može primiti svakodnevno od svojih roditelja. No da bi to osigurali najprije se mi odrasli moramo izlječiti... A to je vrlo jednostavno, prepoznati priče o nedovoljnosti kao to što jesu. Priče, tumačenje, misao, naljepnica. Na njoj može pisati bilo što i svejedno nikada neće odgovarati onom što je unutra jer to je savršeno, sveobuhvatno, živo, neopisivo....


      Sve sto vidim kod svog djeteta vidim i kod sebe! Prepoznajem sebe u njemu, i naravno , polazim od toga kad sebe "popravim" i njemu ce biti bolje svima oko mene

      Nismo bezveze dobili tu poruku. Mozda bas da osvjestim taj dio sebe na koji se trebam fokusirati.

      Bas neki dan pricam s mamom i kazem joj: da nemam djece ovo sve ne bih ni radila

      I prije njih sam isla bioenergeticaru, sa 16 god sam upala u ovu pricu ali nikada na nacin da sama radim na sebi. Da se trgam popraviti sve kod sebe

      Hvala ti

      Eorlan
      :)

      Comment

      • Diana
        <3
        • Oct 2009
        • 7086

        Originally posted by Gnosis
        A u suštini imao sam agresivnog zlostavljača očuha ,teško bolesnoga oca i nesklad u obitelji,bežao kod bake ,nisam mogao spavati od svađe i vređanja od strane bivšeg očuha i bio sam nesrećan pogotovo kada mi je umro otac ...to je bila tuga a ne bolest ,njima svejedno
        Tebi je trebao netko za popricati a ne pilsevi.
        I meni su prepisivali svasta kad su mi se roditelji rastali .
        :)

        Comment

        • lucy

          Originally posted by Eorlan
          Nemoguće je izmisliti ljek koji bi zamjenio ljubav, pažnju i sigurnost koju dijete može primiti svakodnevno od svojih roditelja.
          Evo primjera iz svakodnevnog života..

          Bili smo na nekom dječjem rođendanu i jedna curica je pala i oderala koljeno. Urlala je ko zmaj, a skupa s njom i njezina mama uz komentare tipa normalno da stalno padaš, jer stalno divljaš, ti si nespretna, da li si ti normalna, nemoj se toliko deeeeeerati, preeestani vriiiiištati, šuti.. uglavnom, vika i pol.
          Ja sam prišla toj maloj, potpuno smireno (tako prilazim i svojem djetetu kada je u panici) i počela joj pričati priču o malim patuljcima koji žive u njezinoj krvi i koji se sad jako žure da zaljepe njenu ranu. A da ih mi ne bi ometali u njihovom poslu, malo ćemo se stišati i nećemo vrištati (to je više išlo njenu mamu koja je bila skroz van kontrole).
          Curica se je smirila i svako malo je dolazila k meni pokazivati mi koliko rane su patuljci zaljepili u međuvremenu.

          Prekrasna, pametna curica.. sada, par godina poslije toga posjećuje psihologa jer ima problema koji upućuju na hiperaktivnost.
          Moj dojam je da je tom djetu falil stabilnosti koju ne može dobiti od roditelja.. i jedini način koji vidim da može pomoći djetetu je da roditelji rade na sebi.
          Sve što radimo na sebi, utječe na našu djecu u razmjerima koje niti ne možemo pojmiti.

          Comment

          • riječanka
            Guru
            • Jul 2011
            • 6278

            Originally posted by Eorlan
            Wow, kao nešto æu napisati, a ne znam kako poèeti. Valjda æe ova jednostavna konstatacija biti prvi kamen niz obronak

            Èitam Vukove i Jesamine postove i mislim si ukratko: ou, aaaaa, joj, bum, bam, tres... i èitava kaskada analizirajuæih misli. Što, kako, zašto...? Pa èitava prièa o egu, bla bla bla bla.... Budalaštine. Sve je savršeno. Sve je jedno. Vaši tokovi možda nakratko jednim djelom teku jedan nasuprot drugom, ali svejedno su isto. Jedno, nerazdvojno. I ne, nemojte se preispitivati, nemate što preispitati. Budite takvi kakvi jeste. I rekao bih možda, kada povrijedimo drugog povrijedili smo sebe. Doista je tako, ali kako to spoznati ako to ne uèinimo? Dakle samo naprijed, uvijek idemo u pravom smjeru. Na kraju krajeva nikog i nemožemo povrijediti, a ni sami sebe. Jer smo jedno.

            I da, svjestan sam koliko šuplje sve ovo zvuèi, uzmite to kao perspektivu izvana, filozofiju, um bez srca ili kako god vam paše jer sve to jeste vi, mi, sve. Svaka vaša misao je ispravna, svaka rijeè, sve. Ne znam uopæe opisati to što vidim. Kako izreæi tišinu? Kako nacrtati postojanje na A4?

            Volim vas

            Diana, tebi i picekima

            Lucy tebi i tvojoj sreæi na danas vam poseban dan
            Ovo si lijepo napisao. No s jedom stvari se ne mogu složiti, a mislim da je tema Hopo baš pogoðena za to. Nismo (osim u izvoru, u nuli) oni koji jesmo. Promjenivo je to, i to na dnevnoj bazi. Treba se preispitivati upravo zato jer preispitivanje mijenja programe. Odbacuje ih ili uèvršæuje. Upravo to i je osnova hopsanja.....da postepeno postajemo "onakvi kakvi jesmo". Ona misao, rijeè koja mi je danas ispravna....ne mora biti sutra. Stoga možemo jedan drugom sve reæi, možemo jedan drugog povrijediti, možemo svašta jedno drugom....ali možemo to i ne èiniti. U konaènici, to i ispraviti. Mislim da èak i trebamo. Najgora opcija je prihvatiti sebe kakav jesi trenutno, pomiriti se s tim, opravdati sebe za sva svoja djela i nedjela time "ja sam takav kakav jesam".

            Comment

            • Gnosis
              Aquarius
              • Nov 2012
              • 8866

              Originally posted by Diana
              Tebi je trebao netko za popricati a ne pilsevi.
              I meni su prepisivali svasta kad su mi se roditelji rastali .
              Istina Diana ....
              "They must find it difficult, those who have taken authority as truth, rather than truth as authority."
              Gerald Massey

              Comment

              • lucy

                Originally posted by Gnosis
                Pa srećan joj rođendan !
                Hvala ti srce!


                Originally posted by Gnosis
                A u suštini imao sam agresivnog zlostavljača očuha ,teško bolesnoga oca i nesklad u obitelji,bežao kod bake ,nisam mogao spavati od svađe i vređanja od strane bivšeg očuha i bio sam nesrećan pogotovo kada mi je umro otac ...to je bila tuga a ne bolest ,njima svejedno
                Vidiš moj post (zadnji na prethodnoj stranici)?
                Djeca trebaju stabilnost, uporište s kojeg se mogu otisnuti u svijet. I tebi je to trebalo.
                Žao mi je što si sve to prošao i veseli me što si tako kvalitetna i draga osoba unatoč takvom djetinjstvu.

                Comment

                • Gnosis
                  Aquarius
                  • Nov 2012
                  • 8866

                  Originally posted by lucy
                  Evo primjera iz svakodnevnog života..

                  Bili smo na nekom dječjem rođendanu i jedna curica je pala i oderala koljeno. Urlala je ko zmaj, a skupa s njom i njezina mama uz komentare tipa normalno da stalno padaš, jer stalno divljaš, ti si nespretna, da li si ti normalna, nemoj se toliko deeeeeerati, preeestani vriiiiištati, šuti.. uglavnom, vika i pol.
                  Ja sam prišla toj maloj, potpuno smireno (tako prilazim i svojem djetetu kada je u panici) i počela joj pričati priču o malim patuljcima koji žive u njezinoj krvi i koji se sad jako žure da zaljepe njenu ranu. A da ih mi ne bi ometali u njihovom poslu, malo ćemo se stišati i nećemo vrištati (to je više išlo njenu mamu koja je bila skroz van kontrole).
                  Curica se je smirila i svako malo je dolazila k meni pokazivati mi koliko rane su patuljci zaljepili u međuvremenu.

                  Prekrasna, pametna curica.. sada, par godina poslije toga posjećuje psihologa jer ima problema koji upućuju na hiperaktivnost.
                  Moj dojam je da je tom djetu falil stabilnosti koju ne može dobiti od roditelja.. i jedini način koji vidim da može pomoći djetetu je da roditelji rade na sebi.
                  Sve što radimo na sebi, utječe na našu djecu u razmjerima koje niti ne možemo pojmiti.
                  Lucy samo kada bi psihologa bilo više ,oni makar slušaju i ne dijele ljekove šakom i kapom radi nagradnih putovanja u grčku i egipat...
                  "They must find it difficult, those who have taken authority as truth, rather than truth as authority."
                  Gerald Massey

                  Comment

                  • deltaforce
                    Bualag
                    • Aug 2012
                    • 466

                    Originally posted by lucy
                    Evo primjera iz svakodnevnog života..

                    Bili smo na nekom dječjem rođendanu i jedna curica je pala i oderala koljeno. Urlala je ko zmaj, a skupa s njom i njezina mama uz komentare tipa normalno da stalno padaš, jer stalno divljaš, ti si nespretna, da li si ti normalna, nemoj se toliko deeeeeerati, preeestani vriiiiištati, šuti.. uglavnom, vika i pol.
                    Ja sam prišla toj maloj, potpuno smireno (tako prilazim i svojem djetetu kada je u panici) i počela joj pričati priču o malim patuljcima koji žive u njezinoj krvi i koji se sad jako žure da zaljepe njenu ranu. A da ih mi ne bi ometali u njihovom poslu, malo ćemo se stišati i nećemo vrištati (to je više išlo njenu mamu koja je bila skroz van kontrole).
                    Curica se je smirila i svako malo je dolazila k meni pokazivati mi koliko rane su patuljci zaljepili u međuvremenu.

                    Prekrasna, pametna curica.. sada, par godina poslije toga posjećuje psihologa jer ima problema koji upućuju na hiperaktivnost.
                    Moj dojam je da je tom djetu falil stabilnosti koju ne može dobiti od roditelja.. i jedini način koji vidim da može pomoći djetetu je da roditelji rade na sebi.
                    Sve što radimo na sebi, utječe na našu djecu u razmjerima koje niti ne možemo pojmiti.
                    Ma ja ne vjerujem da to patuljci zalijepe ranu...

                    Odlična ideja za priču klincima da im se objasni kako stvari djeluju na njihovom nivou, svaka čast

                    Uglavnom, kako je krenula priča o djeci, nemam još djece no negdje su u planu, ne žuri nam se. Ono što već dugo govorim, valjda od kada sam počeo tragati za načinima promjene na bolje je da to ne radim samo zbog sebe nego i zbog svoje djece. Želim im omogućiti što neutralniju poziciju s koje će krenuti. Što manje zatrovanu mojim i globalnim programima. A to mogu učiniti samo na jedan način, čišćenjem sebe. Hopsanje je jedan dobar dio toga čišćenja, za mene, sve oko mene i za one koji tek dolaze.

                    Comment

                    • lucy

                      Originally posted by deltaforce
                      Ma ja ne vjerujem da to patuljci zalijepe ranu...

                      Odlična ideja za priču klincima da im se objasni kako stvari djeluju na njihovom nivou, svaka čast

                      Uglavnom, kako je krenula priča o djeci, nemam još djece no negdje su u planu, ne žuri nam se. Ono što već dugo govorim, valjda od kada sam počeo tragati za načinima promjene na bolje je da to ne radim samo zbog sebe nego i zbog svoje djece. Želim im omogućiti što neutralniju poziciju s koje će krenuti. Što manje zatrovanu mojim i globalnim programima. A to mogu učiniti samo na jedan način, čišćenjem sebe. Hopsanje je jedan dobar dio toga čišćenja, za mene, sve oko mene i za one koji tek dolaze.
                      Javi se kad odereš koljeno. Kada ti ispričam priču, ne da ćeš povjerovati, nego ćeš vidjeti te male patuljčiće kako trčkaraju po rani.
                      Uvijek pali hehe :)

                      Ovo što si napisao vezano za tvoju djecu je zbilja plemenito (i odgovorno). Pitam se na što bi svijet ličio kada bi svi budući roditelji po difoltu čistili svoja uvjerenja i gledali na taj način...
                      Mene veseli što se čistim i što će moje dijete usvojiti manje programa nego što je moglo.

                      Comment

                      • deltaforce
                        Bualag
                        • Aug 2012
                        • 466

                        Originally posted by lucy
                        Javi se kad odereš koljeno. Kada ti ispričam priču, ne da ćeš povjerovati, nego ćeš vidjeti te male patuljčiće kako trčkaraju po rani.
                        Uvijek pali hehe :)

                        Ovo što si napisao vezano za tvoju djecu je zbilja plemenito (i odgovorno). Pitam se na što bi svijet ličio kada bi svi budući roditelji po difoltu čistili svoja uvjerenja i gledali na taj način...
                        Mene veseli što se čistim i što će moje dijete usvojiti manje programa nego što je moglo.
                        Ma vjerujem da kad bi mi ti ispričala priču da bi ih vidio :)

                        Ma danas još intenzivnije razmišljam o tome jer je na fejsu jedna od mojih frendica ponosno objavila pričicu iz života koja joj se dogodila sa njenim sinom na koga je zbog toga jaaako ponosna. Uglavnom, ona je klinca u tom trenutku tako sje... da će mali osjećati posljedice cijeli život sigurno. Njegovu je reakciju protumačila kao dokaz koliko voli svoju mamu a ne kao ono što je, trauma koju je u tom trenutku doživio....

                        Došlo mi je da to stavim kao reklamu i da svakome tko me pita zašto bi trebao doći na coaching ispričam tu priču i njene posljedice na djecu i kažem dođite na coaching i radite na sebi kako svojoj djeci nebiste učinili ovo.

                        No u ovom licemjernom svijetu takva bi reklama bila neetična stoga mogu samo hopsati za malog i to je to...

                        Comment

                        • lucy

                          Originally posted by deltaforce
                          Ma vjerujem da kad bi mi ti ispričala priču da bi ih vidio :)

                          Ma danas još intenzivnije razmišljam o tome jer je na fejsu jedna od mojih frendica ponosno objavila pričicu iz života koja joj se dogodila sa njenim sinom na koga je zbog toga jaaako ponosna. Uglavnom, ona je klinca u tom trenutku tako sje... da će mali osjećati posljedice cijeli život sigurno. Njegovu je reakciju protumačila kao dokaz koliko voli svoju mamu a ne kao ono što je, trauma koju je u tom trenutku doživio....

                          Došlo mi je da to stavim kao reklamu i da svakome tko me pita zašto bi trebao doći na coaching ispričam tu priču i njene posljedice na djecu i kažem dođite na coaching i radite na sebi kako svojoj djeci nebiste učinili ovo.

                          No u ovom licemjernom svijetu takva bi reklama bila neetična stoga mogu samo hopsati za malog i to je to...
                          Hodi se onda malo osvježi na moj fejs. I ja sam pisala o svom djetetu.

                          Možeš tu staviti priču? Ili je ukratko ispričati? Ja već čistim.. ovako naslijepo...

                          Comment

                          • deltaforce
                            Bualag
                            • Aug 2012
                            • 466

                            Originally posted by lucy
                            Hodi se onda malo osvježi na moj fejs. I ja sam pisala o svom djetetu.

                            Možeš tu staviti priču? Ili je ukratko ispričati? Ja već čistim.. ovako naslijepo...
                            Zapravo mogu... evo pričice.


                            Danas me moj petogodišnjak uhvatio na djelu. Da, skrila sam se u kupaonicu i plakala. Kako su vrata ostala odškrinuta provirio je i poslije toga naglo otvorio širom vrata "Mama, zašto plaćeš?" Upitao me začuđenim, uplašenim, drhtavim glasićem kao da mu se svijet srušio. Još jednom taj isti glasić progovara sada još tiše "zašto plaćeš" , na što ja odgovaram umorila sam se sine, duša me boli, srce mi plaće. A on me na to jako zagrli kao nikada nitko brzo otrći u kuhinju sa stolicom i napravi nam sok. Donese mi ga i kaže "....evo mama sad te duša više neće boljeti i molim te nemoj plakati jer ću ja umrijeti bez tebe..." Ostala sam zatečena, nisam znala što da mu kažem osim da sam najsretnija mama na svijetu jer imam njega..malo stvorenje koje mi uvjek vrati osmjeh na lice koliko god mi bilo teško u životu. Volim te sine moj....

                            Comment

                            • riječanka
                              Guru
                              • Jul 2011
                              • 6278

                              Originally posted by lucy
                              Evo primjera iz svakodnevnog života..

                              Bili smo na nekom dječjem rođendanu i jedna curica je pala i oderala koljeno. Urlala je ko zmaj, a skupa s njom i njezina mama uz komentare tipa normalno da stalno padaš, jer stalno divljaš, ti si nespretna, da li si ti normalna, nemoj se toliko deeeeeerati, preeestani vriiiiištati, šuti.. uglavnom, vika i pol.
                              Ja sam prišla toj maloj, potpuno smireno (tako prilazim i svojem djetetu kada je u panici) i počela joj pričati priču o malim patuljcima koji žive u njezinoj krvi i koji se sad jako žure da zaljepe njenu ranu. A da ih mi ne bi ometali u njihovom poslu, malo ćemo se stišati i nećemo vrištati (to je više išlo njenu mamu koja je bila skroz van kontrole).
                              Curica se je smirila i svako malo je dolazila k meni pokazivati mi koliko rane su patuljci zaljepili u međuvremenu.

                              Prekrasna, pametna curica.. sada, par godina poslije toga posjećuje psihologa jer ima problema koji upućuju na hiperaktivnost.
                              Moj dojam je da je tom djetu falil stabilnosti koju ne može dobiti od roditelja.. i jedini način koji vidim da može pomoći djetetu je da roditelji rade na sebi.
                              Sve što radimo na sebi, utječe na našu djecu u razmjerima koje niti ne možemo pojmiti.

                              prekrasna pričica.......joj lucy....takve pričice sam i ja pričala mojima. Mogu ti reći da su odrasli a da se gotovo ničeg ne boje.

                              btw.....sretan rođendan tvojoj curici Reci joj da je neke tete i stričeki puno vole iako je ne poznaju.

                              Comment

                              • Eorlan
                                list na vjetru
                                • Apr 2012
                                • 1535

                                Originally posted by riječanka
                                Ovo si lijepo napisao. No s jedom stvari se ne mogu složiti, a mislim da je tema Hopo baš pogoðena za to. Nismo (osim u izvoru, u nuli) oni koji jesmo. Promjenivo je to, i to na dnevnoj bazi. Treba se preispitivati upravo zato jer preispitivanje mijenja programe. Odbacuje ih ili uèvršæuje. Upravo to i je osnova hopsanja.....da postepeno postajemo "onakvi kakvi jesmo". Ona misao, rijeè koja mi je danas ispravna....ne mora biti sutra. Stoga možemo jedan drugom sve reæi, možemo jedan drugog povrijediti, možemo svašta jedno drugom....ali možemo to i ne èiniti. U konaènici, to i ispraviti. Mislim da èak i trebamo. Najgora opcija je prihvatiti sebe kakav jesi trenutno, pomiriti se s tim, opravdati sebe za sva svoja djela i nedjela time "ja sam takav kakav jesam".
                                Ne znam kako ovo približiti točno i svi koji komentiraju postove što natipkam ne slažu se s tim, jer je nelogično. Kako postati bolji ako ne uklonim ono što nije dobro? Hm... gud kveščn.... Sad ću napisati još jednu hrpu gluposti... bat ber vit mi for a moument pliz. Idemo kao tim nekim putem. Duhovnim putem, samorazvoja, evolucije itd. No ono što ide tim putem je samo dio nas kojeg iz temelja stvaramo u svakom trenutku. Dio sadržaja. Mi smo sveukupnost sadržaja i ono što taj sadržaj u sebi nosi, nuna-nina i tepa mu I kad se dio sadržaja otvori sveukupnosti ona ga preplavljuje i nema više borbe. Tada ne odbacuješ "zlo" već ga prepoznaješ kao princip djelovanja određenog djela u određenim okolnostima koje postoje samo dok se ograničavamo na dio. Naravno, imamo osjećaj nekakvog napretka kako se sve češće prepuštamo sveukupnosti, ali to je perspektiva odvojenog djela koji još vjeruje u vrijeme. Nisam bio dobar, nisam ispravno postupio itd... No prošlost ne postoji. Postoji samo ovo sada gdje se odlučujemo između ljubavi i straha, a osuda prošlosti je također strah da se neće ponoviti i time samo obnavlja odvojenost, utjecaj vremena.

                                Prihvatiti i pomiriti je jedna stvar, a opravdati je drugo. No u konačnici sve je to opet igra odvojenosti jer koga imaš prihvatiti ako si ti sve? Ko tu koga na kraju pegla? Zaželi si dobrodošlicu u SADA, sve drugo ionako ne postoji

                                Volim te.

                                Comment

                                akcija

                                akcija

                                akcija

                                akcija

                                Latest Topics

                                Collapse

                                There are no results that meet this criteria.

                                Working...
                                😀
                                😂
                                🥰
                                😘
                                🤢
                                😎
                                😞
                                😡
                                👍
                                👎