Kemikalije u sredstvima za sunčanje osim što ne pružaju djelotvornu zaštitu od svih sunčevih zraka ujedno djeluju toksično na ljude ali i živa bića u morima i rijekama, a najbolje što možemo učiniti je da odbacimo sredstva za sunčanje i prihvatimo prehranu bogatu antioksidansima.
MLJAC…
U ljeto 2010. dr. Plourde je bila na Mauiu (Havaji) u vrijeme dok su lokalni mediji raspravljali o tome kako koraljni grebeni propadaju zbog globalnog zatopljenja. Naravno, znamo da toga nema, a i dr. Plourde je ustanovila da postoje podaci da je voda na Havajima bila najhladnija u posljednjih 40 godina otkako tamo pliva, pa je, kao zdravstveni radnik, odlučila sam istražiti što bi to moglo uništavati koralje.
Vrlo brzo je otkrila članak objavljen 2008. u časopisu Environmental Health Perspectives (116[4]:441-447) koji je jasno demonstrirao da kemikalije iz sredstava za sunčanje (kreme, sprejevi i sl.) uništavaju koralje. Kad je istražujući došla do brojnih članaka koji su govorili o tome da te kemikalije imaju jako hormonalno djelovanje i da mogu snažno utjecati na sve vrste živih bića kao i na razvoj ljudskih fetusa, odlučila je napisati knjigu upozorenja, za koje je smatrala da može imati samo jedan prikladan naslov: Sredstva za sunčanje – biološka opasnost: tretirati kao opasni otpad (Sunscreens – Biohazard: Treat as Hazardous Waste).
Knjiga predstavlja ogromnu količinu dokaza o teškim posljedicama prodora kemikalija iz sredstava za sunčanje u ekosustave Planeta kao i u ljudsko tijelo i naglašava hitnu potrebu da se odmah prekine s upotrebom sredstava za sunčanje i da se zaustavi šteta koju nanose svakim danom dok su u primjeni.
I sami vidimo da naslovi u svim medijima šalju skoro paničnu poruku da je potrebno koristiti sredstva za sunčanje prije odlaska u prirodu i obilno njima mazati djecu da bi ih se zaštitilo od raka kože i spriječilo starenje kože pod utjecajem sunca.
To se toliko često ponavlja da više nitko niti ne pomišljamo te teze dovesti u pitanje. No, danas postoji mnoštvo dokaza da sredstva za sunčanje ne samo što povećavaju rizik od raka kože, uključujući melanome, nego ostavljaju kožu izloženu većem postotku Sunčevih zraka koje razgrađuju kolagen i elastin, što dovodi do jačeg foto-starenja kože nego da se sredstava za sunčanje uopće ne koriste.
Istina jest: Melanomi i rak kože češće se javljaju kod upotrebe sredstava za sunčanje.
Od 1960-ih do danas učestalost melanoma u svim dijelovima svijeta u konstantnom je porastu. Studija iz 2009. objavljena u časopisu Clinics in Dermatology otkriva da stopa učestalosti melanoma raste među bijelim stanovništvom diljem svijeta u posljednja četiri desetljeća, piše dr. Plourde. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, godišnje stope učestalosti melanoma u Norveškoj i Švedskoj više su se nego utrostručile u posljednjih 45 godina. Australija i Novi Zeland imaju najveću učestalost s 40–60 slučajeva na 100.000 ljudi. U središnjoj Europi došlo je do porasta s 3–4 slučaja na 100.000 tijekom 1970-ih na 10–15 slučajeva na 100.000 ljudi u 2000. godini. Ti trendovi pokazuju da će se učestalost u sljedećih 20 godina udvostručiti.
U stvari, kaže dr. Plourde, statistike su toliko poražavajuće da su istraživači u jednom članku iz 2008. objavljenom u časopisu Journal of the European Academy of Dermatology and Venereology, ustvrdili: «…s priličnom sigurnošću možemo reći da sredstva za sunčanje koja uglavnom apsorbiraju UVB zrake ne sprječavaju nastanak melanoma kod ljudi.»
Australija ima najveću učestalost raka kože u svijetu s više od 6.000 slučajeva melanoma i gotovo 300.000 novooboljelih od raka kože koji se svake godine dijagnosticiraju. Smatra se da je većina tih slučajeva posljedica toga što ljudi svijetle puti žive na kontinentu koji je izložen jakom Sunčevom zračenju.
Međutim, Australija nije jedino mjesto na svijetu s porastom učestalosti rakova kože, stope raka pločastih stanica i raka bazalnih stanica postupno rastu u posljednjih nekoliko desetljeća. Švicarska, usprkos nacionalnoj kampanji za prevenciju koja se provodi zadnjih 20 godina, ima jednu od najvećih stopa učestalosti raka kože u Europi. Čak i u Hrvatskoj, gdje više od 70% posto stanovništva kaže da koristi sredstva za sunčanje, godišnja učestalost melanoma porasla je za 300% u posljednjih 40 godina. U članku iz 2010. napisanom s ciljem poticanja na korištenje zaštitne odjeće kako bi se smanjio taj rastući problem, tvrdi se: «Učestalost raka kože u Hrvatskoj postupno raste usprkos javnim i vladinim [mjerama]. Jasno je da će uskoro postati važan problem javnog zdravlja.»
Statistike dokazuju porast učestalosti svih tipova raka kože. Plourde piše da liječnici među sobom raspravljaju o toj prividnoj kontradikciji da istovremeno s porastom prodaje sredstava za sunčanje raste i učestalost raka kože.
NA REKLAMAMA NIKAD NEMA LJUDI KOJI BOLUJU OD MELANOMA
Upravo tako, prividnoj kontradikciji, jer tu nema ničeg kontradiktornog.
U knjizi “Svjetlost – lijek budućnosti” dr. Libermana nalazi se podatak da u izvještaju američke Administracije za hranu i lijekove stoji da četrnaest od sedamnaest losiona za sunčanje, koji sadrže preparat imena PABA, može biti kancerogeno kad ih se izloži suncu. Preparat PABA se u mnogim losionima koristi da bi se blokiralo UV- zračenje. Dodatna istraživanja su pokazala da PABA može uzrokovati i genetska oštećenja DNA u koži.
Dr. Zane Kime, autor knjige “Sunčevo svjetlo”, piše da losioni za sunčanje, kad se koriste na suncu, mogu stimulirati stanice raka. On tvrdi da taj problem uzrokuje mast u losionima – tako da nas preparati koji bi nas trebali štiti od sunca možda štite samo od njegovih dobrobiti, a kemijski štete jednako kao i mnogi drugi kemijski preparati.
Napomenimo i to da j 7. kolovoza 1982. britanski medicinski časopis Lancet objavio studiju koja je u potpunosti govorila protiv općeprihvaćene teze o vezi raka kože i UV-zračenja. Istraživanje je provedeno na londonskoj Školi higijene i tropske medicine te na sidneyskom Sveučilištu klinike za melanome u Australiji. Istraživači su ustanovili da je mogućnost pojave malignih melanoma značajno viša kod onih koji rade u uredima nego kod onih koji se redovito izlažu suncu zbog stila života ili posla.
Dr. Helen Shaw, jedan od glavnih istraživača, otkrila je da najmanji rizik dobivanja raka kože imaju oni kojima je glavna aktivnost na otvorenom sunčanje. Dvostruko veći rizik imaju oni koji moraju raditi unutra, pod fluoroscentnim svjetlima. Dr. Shaw je zaključila kako su i u Velikoj Britaniji i u Australiji stope melanoma veće kod onih koji rade u uredima, a manje kod ljudi koji rade na otvorenom. Njihove rezultat potvrdile su dvije pažljivo kontrolirane studije koje su provedene na New York University School of Medicine.
U reklamama se tvrdi da sredstva za sunčanje ljudima omogućavaju da na suncu ostanu 10, 20 ili 30 puta duže nego što bi inače mogli biti. Tp je točno, ali samo zato jer primjena sredstava za sunčanje isključuje naše prirodno zaštitno crveno svjetlo upozorenja – opekline na koži. Takvo reklamiranje daje lažan osjećaj sigurnosti da na suncu možemo provesti duže vrijeme bez posljedica.
Dio spektra Sunčevog zračenja koji uzrokuje opekline je ultraljubičasti B (UVB) pojas.
MLJAC…
U ljeto 2010. dr. Plourde je bila na Mauiu (Havaji) u vrijeme dok su lokalni mediji raspravljali o tome kako koraljni grebeni propadaju zbog globalnog zatopljenja. Naravno, znamo da toga nema, a i dr. Plourde je ustanovila da postoje podaci da je voda na Havajima bila najhladnija u posljednjih 40 godina otkako tamo pliva, pa je, kao zdravstveni radnik, odlučila sam istražiti što bi to moglo uništavati koralje.
Vrlo brzo je otkrila članak objavljen 2008. u časopisu Environmental Health Perspectives (116[4]:441-447) koji je jasno demonstrirao da kemikalije iz sredstava za sunčanje (kreme, sprejevi i sl.) uništavaju koralje. Kad je istražujući došla do brojnih članaka koji su govorili o tome da te kemikalije imaju jako hormonalno djelovanje i da mogu snažno utjecati na sve vrste živih bića kao i na razvoj ljudskih fetusa, odlučila je napisati knjigu upozorenja, za koje je smatrala da može imati samo jedan prikladan naslov: Sredstva za sunčanje – biološka opasnost: tretirati kao opasni otpad (Sunscreens – Biohazard: Treat as Hazardous Waste).
Knjiga predstavlja ogromnu količinu dokaza o teškim posljedicama prodora kemikalija iz sredstava za sunčanje u ekosustave Planeta kao i u ljudsko tijelo i naglašava hitnu potrebu da se odmah prekine s upotrebom sredstava za sunčanje i da se zaustavi šteta koju nanose svakim danom dok su u primjeni.
I sami vidimo da naslovi u svim medijima šalju skoro paničnu poruku da je potrebno koristiti sredstva za sunčanje prije odlaska u prirodu i obilno njima mazati djecu da bi ih se zaštitilo od raka kože i spriječilo starenje kože pod utjecajem sunca.
To se toliko često ponavlja da više nitko niti ne pomišljamo te teze dovesti u pitanje. No, danas postoji mnoštvo dokaza da sredstva za sunčanje ne samo što povećavaju rizik od raka kože, uključujući melanome, nego ostavljaju kožu izloženu većem postotku Sunčevih zraka koje razgrađuju kolagen i elastin, što dovodi do jačeg foto-starenja kože nego da se sredstava za sunčanje uopće ne koriste.
Istina jest: Melanomi i rak kože češće se javljaju kod upotrebe sredstava za sunčanje.
Od 1960-ih do danas učestalost melanoma u svim dijelovima svijeta u konstantnom je porastu. Studija iz 2009. objavljena u časopisu Clinics in Dermatology otkriva da stopa učestalosti melanoma raste među bijelim stanovništvom diljem svijeta u posljednja četiri desetljeća, piše dr. Plourde. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, godišnje stope učestalosti melanoma u Norveškoj i Švedskoj više su se nego utrostručile u posljednjih 45 godina. Australija i Novi Zeland imaju najveću učestalost s 40–60 slučajeva na 100.000 ljudi. U središnjoj Europi došlo je do porasta s 3–4 slučaja na 100.000 tijekom 1970-ih na 10–15 slučajeva na 100.000 ljudi u 2000. godini. Ti trendovi pokazuju da će se učestalost u sljedećih 20 godina udvostručiti.
U stvari, kaže dr. Plourde, statistike su toliko poražavajuće da su istraživači u jednom članku iz 2008. objavljenom u časopisu Journal of the European Academy of Dermatology and Venereology, ustvrdili: «…s priličnom sigurnošću možemo reći da sredstva za sunčanje koja uglavnom apsorbiraju UVB zrake ne sprječavaju nastanak melanoma kod ljudi.»
Australija ima najveću učestalost raka kože u svijetu s više od 6.000 slučajeva melanoma i gotovo 300.000 novooboljelih od raka kože koji se svake godine dijagnosticiraju. Smatra se da je većina tih slučajeva posljedica toga što ljudi svijetle puti žive na kontinentu koji je izložen jakom Sunčevom zračenju.
Međutim, Australija nije jedino mjesto na svijetu s porastom učestalosti rakova kože, stope raka pločastih stanica i raka bazalnih stanica postupno rastu u posljednjih nekoliko desetljeća. Švicarska, usprkos nacionalnoj kampanji za prevenciju koja se provodi zadnjih 20 godina, ima jednu od najvećih stopa učestalosti raka kože u Europi. Čak i u Hrvatskoj, gdje više od 70% posto stanovništva kaže da koristi sredstva za sunčanje, godišnja učestalost melanoma porasla je za 300% u posljednjih 40 godina. U članku iz 2010. napisanom s ciljem poticanja na korištenje zaštitne odjeće kako bi se smanjio taj rastući problem, tvrdi se: «Učestalost raka kože u Hrvatskoj postupno raste usprkos javnim i vladinim [mjerama]. Jasno je da će uskoro postati važan problem javnog zdravlja.»
Statistike dokazuju porast učestalosti svih tipova raka kože. Plourde piše da liječnici među sobom raspravljaju o toj prividnoj kontradikciji da istovremeno s porastom prodaje sredstava za sunčanje raste i učestalost raka kože.
NA REKLAMAMA NIKAD NEMA LJUDI KOJI BOLUJU OD MELANOMA
Upravo tako, prividnoj kontradikciji, jer tu nema ničeg kontradiktornog.
U knjizi “Svjetlost – lijek budućnosti” dr. Libermana nalazi se podatak da u izvještaju američke Administracije za hranu i lijekove stoji da četrnaest od sedamnaest losiona za sunčanje, koji sadrže preparat imena PABA, može biti kancerogeno kad ih se izloži suncu. Preparat PABA se u mnogim losionima koristi da bi se blokiralo UV- zračenje. Dodatna istraživanja su pokazala da PABA može uzrokovati i genetska oštećenja DNA u koži.
Dr. Zane Kime, autor knjige “Sunčevo svjetlo”, piše da losioni za sunčanje, kad se koriste na suncu, mogu stimulirati stanice raka. On tvrdi da taj problem uzrokuje mast u losionima – tako da nas preparati koji bi nas trebali štiti od sunca možda štite samo od njegovih dobrobiti, a kemijski štete jednako kao i mnogi drugi kemijski preparati.
Napomenimo i to da j 7. kolovoza 1982. britanski medicinski časopis Lancet objavio studiju koja je u potpunosti govorila protiv općeprihvaćene teze o vezi raka kože i UV-zračenja. Istraživanje je provedeno na londonskoj Školi higijene i tropske medicine te na sidneyskom Sveučilištu klinike za melanome u Australiji. Istraživači su ustanovili da je mogućnost pojave malignih melanoma značajno viša kod onih koji rade u uredima nego kod onih koji se redovito izlažu suncu zbog stila života ili posla.
Dr. Helen Shaw, jedan od glavnih istraživača, otkrila je da najmanji rizik dobivanja raka kože imaju oni kojima je glavna aktivnost na otvorenom sunčanje. Dvostruko veći rizik imaju oni koji moraju raditi unutra, pod fluoroscentnim svjetlima. Dr. Shaw je zaključila kako su i u Velikoj Britaniji i u Australiji stope melanoma veće kod onih koji rade u uredima, a manje kod ljudi koji rade na otvorenom. Njihove rezultat potvrdile su dvije pažljivo kontrolirane studije koje su provedene na New York University School of Medicine.
U reklamama se tvrdi da sredstva za sunčanje ljudima omogućavaju da na suncu ostanu 10, 20 ili 30 puta duže nego što bi inače mogli biti. Tp je točno, ali samo zato jer primjena sredstava za sunčanje isključuje naše prirodno zaštitno crveno svjetlo upozorenja – opekline na koži. Takvo reklamiranje daje lažan osjećaj sigurnosti da na suncu možemo provesti duže vrijeme bez posljedica.
Dio spektra Sunčevog zračenja koji uzrokuje opekline je ultraljubičasti B (UVB) pojas.
Comment