Dragi forumaši, iako je predmet moga interesa religijski odsjek ovoga foruma na kojemu sam sudjelovala u brojnim raspravama, ovo je prva tema koju otvaram.Usudila sam se i to nakon godinu i pol dana..
Ona će možda biti zanimljivija vjernicima različitih vjeroispovijesti nego onima koji uopće ne vjeruju u nešto "Više" ili pak, smatraju da su religije tek jedan od velikih konceptualnih utega čovjeku i čovječanstvu.
Nije mi cilj ulaziti u prevelike teološke dubioze pojedinih religija, već pokušati doći do odgovora na pitanje postavljeno u naslovu.
Ako krenemo od naslova onda se lako može vidjeti da se tu ne radi o dijalogu samih religija jer su one zaokružene svojim teološkim sadržajem, već o onima koji su nositelji tih fenomena, a to je čovjek!
Čovjek je taj koji govori i koji može ući u dijalog.(Objave Boga i njegov dijalog s izabranima, neka ostanu po strani u ovome času..svi možemo uzeti Sveta Pisma i to pročitati)
Ovaj čovjek o kojem govorim nije nekakav apstraktni čovjek već čovjek koji živi u vrlo konkretnom povijesnom trenutku i okružen je ljudima sa različitim baštinama vjerovanja.
Možemo li slobodno ispovijedati vjeru i u isto vrijeme, biti dijaloški osvješteni prema drugima koji su baštinici različitog vjerovanja od našeg?
Jasno je da se tu radi o putovanju svakoga čovjeka u svakodnevnom životu, a ne o jednom postavljenom teorijskom postulatu.
Dakle, mene zanima odnos JA/TI.
Što vi mislite o tome?
Ona će možda biti zanimljivija vjernicima različitih vjeroispovijesti nego onima koji uopće ne vjeruju u nešto "Više" ili pak, smatraju da su religije tek jedan od velikih konceptualnih utega čovjeku i čovječanstvu.
Nije mi cilj ulaziti u prevelike teološke dubioze pojedinih religija, već pokušati doći do odgovora na pitanje postavljeno u naslovu.
Ako krenemo od naslova onda se lako može vidjeti da se tu ne radi o dijalogu samih religija jer su one zaokružene svojim teološkim sadržajem, već o onima koji su nositelji tih fenomena, a to je čovjek!
Čovjek je taj koji govori i koji može ući u dijalog.(Objave Boga i njegov dijalog s izabranima, neka ostanu po strani u ovome času..svi možemo uzeti Sveta Pisma i to pročitati)
Ovaj čovjek o kojem govorim nije nekakav apstraktni čovjek već čovjek koji živi u vrlo konkretnom povijesnom trenutku i okružen je ljudima sa različitim baštinama vjerovanja.
Možemo li slobodno ispovijedati vjeru i u isto vrijeme, biti dijaloški osvješteni prema drugima koji su baštinici različitog vjerovanja od našeg?
Jasno je da se tu radi o putovanju svakoga čovjeka u svakodnevnom životu, a ne o jednom postavljenom teorijskom postulatu.
Dakle, mene zanima odnos JA/TI.
Što vi mislite o tome?
Comment