Međureligijski dijalog: stvarnost ili utopija?

[egzorcist]

Najžešči branioci neke vjere su obično najveći grešnici po istim regulama koje vjera nalaže.

[naftali]

Najžešči branioci neke vjere su obično najveći grešnici po istim regulama koje vjera nalaže.

A što da ti kažem na to?

Osim da mi je žao što ljudi svojom slobodnom voljom odlučuju biti nevjerodostojni..........

[egzorcist]

Da se nadopunim.
Najžešći branioci neke vjere koji gotovo ne prezaju niti pred čime da bi popljuvali neku drugu vjeru su oni koji su po mjerilima te vjere najveći grešnici.
Drugim riječima, oni su vjerski fanatici.
A đavo, ako postoji kao u pričama u kojima se opisuje, najmiliji su mu baš takvi ljudi.

[minjabg]

To "postovanje" drugih je toliko uobicajen izraz da se vise i ne razmislja o njemu. Sta znaci postovati nekog ? Znaci ceniti njegovo misljenje, delo. Kako mozes ceniti misljenje koje se razlikuje od tvog i kosi se sa tvojim stavovima? Ako cemo biti iskreni tu je pre rec o toleranciji. Ti mozes mirno podneti da neko drugacije misli, dozvoliti mu to, jer ima pravo na to. Ali posto mislis da nije u pravu, ti u stvari ne cenis to misljenje, zar ne ?
Ako te neko danas ubedjuje da je zemlja ravna ploca, hoces li ga postovati ? Postovati njegovo "misljenje" ? Ili mu dozvoliti da tako misli iako mislis da gresi.
Tako je i sa religioznim ubedjenjima. Vernik posmatra vernika druge vere kao coveka koji je u zabludi. Jer ako on zaista veruje u svog boga, pricu koju su mu servirali (ko je pravi bog), onda ostali moraju biti u krivu tj. u zabludi. Zar se tu radi o postovanju ili o zaljenju. Ako si iskren vernik, verujes da si na pravom putu ka vecnom zivotu, mozes samo iskreno zaliti te ljude koji su zavedeni pogresnom religijom i nece imati spasenje duse.
Ateisti prema svim religijama imaju taj stav. Jer nemaju svoju koju smatraju ispravnom, a drugih stotinu je pogresno...


Eh, koliko bi ovaj svet bio lepsi da nema tog balasta proslosti..

Realista,za mene je postovanje upravo ono sto sam napisala...ne- tolerancija u svrhu mirnijeg i skladnijeg zivota,vec- postovanje coveka kao jedinke,bez obzira kojoj veri pripadao.Jer, svi mi imamo mnogo da naucimo od pripadnika drugih vera,i samo istinski vernici nose u sebi agape,ali nemaju potrebu da o tome pricaju.
Zasto ne bih mogla ceniti misljenje koje se razlikuje od mojeg?Pa evo,ovaj nas dijalog to i potvrdjuje Znam za tvoje stavove o religiji,i ne,ne tolerisem ih,jer me ne ugrozavaju, vec ih postujem ma koliko to cudno zvucalo- zaista nemam razlog da se nekome umiljavam,jer neiskrenost mi je strana.Nemam ja nista od toga sto ce neko reci da sam fina kad ovako ili onako pisem
Tvoji postovi na temi o Bogu su kod mene izazivali osecaj postovanja prema tebi kao jedinki koja razmislja na takav nacin i rado sam ih citala.Ni u jednom trenutku nisam pomislila da si ti ili neko drugi u zabludi kad je npr. religija u pitanju.
Tvoj stav o religiji je tvoj stav,koji sam sa paznjom procitala,i postujem tvoje misljenje,zaista.I,ono najvaznije,nemam potrebu da te ubedjujem da si u zabludi,to rade ljudi koji su nesigurni u svoje stavove,verovanja ... Mogu samo reci da nisi ili jesi shvatio moj post.Mogu pokusati da ti nesto od toga pojasnim, ali nemam potrebu ici dalje od toga.Svako ima pravo na svoje misljenje,ili (ne)verovanje, koje drugi treba da postuju.
I ateisticka uverenja su za mene vrsta verovanja.Jer,veruju u neverovanje. Ali,ako neki ateista kaze da nije tako,to i nije tako sa njegovog stanovista...Ono sto je za mene istina ne mora nuzno biti istina i za druge ljude.
Slazem se da bi svet bio lepsi da nema tezine proslosti.
Religija je nekome prosto nametnuta od porodice,neko je sam prihvatio ili odbacio...cesto ne znamo tudju zivotnu istoriju,i prave razloge (ne)verovanja,tako da zaista niko na ovom svetu nije merodavan da velica svoja verovanja i religiju na stetu drugih ljudi.
Za mene, po mom kucnom i pravoslavnom vaspitanju,lepota sveta je i u toj razlicitosti,i nedozvoljavanju sebi drskosti da osporavam tudje religije ili (ne)verovanja.

[naftali]

Priča o dugi

Prije mnogo vremena boje su sudjelovale u strašnoj prepirci.
Svaka se boja proglašavala apsolutno najboljom, najvažnijom, najpotrebnijom, najdražom...
ZELENA tako reče:«Jasno, ja sam najbitnija. Ja sam simbol života i nade. Izabrana sam od trave, od drveća, bez mene bi i životinje uginule, pogledajte oko sebe prema prostranstvima šuma i livada, vidjet ćete da da me ima najviše...»
PLAVA je prekine i kaže:«Ti misliš samo na zemlju, a ne uzimaš u obzir nebo i more. Voda je izvor života i dolazi nam iz nebeskih oblaka sve do morskih dubina. Plavetnilo neba daje nam prostor, mir i vedrinu. Bez mene vi ostale boje ne biste bile ništa...»
ŽUTA tada dobaci:« Vi ste sve tako ozbiljne boje. Ja donosim osmijeh, veselje i toplinu svijetu. Sunce je žuto, mjesec je žut, zvijezde su žute. Kada procvjetaju suncokreti kao da se cijeli svijet smije. Znajte da bez mene ne bi bilo radosti...»
Tada se probije i NARANČASTA:« Ja sam boja zdravlja i snage. Možda sam malo oskudna, nema me tako puno i baš sam zato dragocjena jer služim potrebama ljudskog života.
Malo podalje CRVENA poviče:«Kraljica sam među vama. Ja sam boja krvi, a krv je život.
Podigne se GRIMIZ u svoj svojoj veličini, bio je visok i govorio je zvonkim glasom:« Ja sam boja vladajućih i moći. Kraljevi i vođe uvijek su mene birali jer ja sam simbol vlasti i mudrosti. Ljudi ne pitaju kada sam ja u blizini...samo slušaju i služe.
Na kraju INDIGO vrlo mirno, ali jasno progovori:«Pomislite samo na mene, ja sam boja tišine i vi me teško primjećujete, ali bez mene svi biste bili površni. Ja predstavljam misao i beskonačne dubine. Vi me svi trebate da biste odvagnuli i suprotstavili stvari, za molitvu i za pokretanje mira...»
I tako su boje nastavile raspravu u uvjerenju da je svaka važnija i superiornija od ostalih, svađajući se na kraju i ne primjećujući da su počele gubiti svoje pravo značenje.
Odjednom munja zapara nebom i začuje se zaglušujući zvuk.
Grom i silovit pljusak prestrašili su ih do te mjere da su se boje stisle jedan uz drugu kako bi si pružile zaštitu.
Začule su boje tada KIŠU kako im se obraća:« Vi glupe boje svađate se međusobno u želji da dominirate nad drugima...zar ne znate da je svaka od vas stvorena za određeni zadatak, jedinstven i različit od drugih.
Držite se za ruku i dođite sa mnom.»
KIŠA nastavi:« Od sada kad god bude kišilo svaka od vas protegnut će se nebom i stvorit ćete tako veličanstveni luk boja koji će vas podsjetiti da ste najljepše kad ste zajedno.»
DUGA je znak nade i mira za bolje sutra.
I tako kada god jedna lijepa kiša umije lice svijeta, a duga se pojavi na nebeskom svodu sjetimo se cijeniti i poštivati jedni druge.

[chameleon]

Ali kad čovjek želi biti čovjek u pravom smislu te riječi onda ne postoji razlog za netolerantnost.

Bilo bi divno da stvar tako jednostavno funkcionira.
Glavni adut religijskog sustava je nuđenje odgovora na pitanja svrhe i smisla. Put i utjeha čovjeku kojem je u jednom trenutku došlo do grla i traži izlaz.
Svi interesni sustavi koriste temeljne ljudske potrebe za ostvarivanje svojih ciljeva. To se radi pažljivo oblikovanim informacijama koje usađuju željenu poruku u podsvijest. Jednom kada se na pravi način oblikovana informacija nađe u podsvijesti ona djeluje kao naš "unutarnji glas". Svjesno ju ne prepoznajemo kao "uljeza". Sada i dalje čovjek želi biti čovjek a podsvijest tj. "unutarnji glas" mu govori na koji način može ostvariti svoju želju.
Ono što se protivi usađenoj informaciji (programu) svjesno percipiramo kao pogrešno jer se "unutarnji glas" ne slaže sa time.
U tom mehanizmu se nalazi razlog zašto sasvim normalni ljudi s vremenom postaju voljni podržavati i/ili činiti zlo neslućenih razmjera.
Ti ljudi su samo proizvod sustava koji u svojoj srži ne podnosi slobodu kritičkog preispitivanja izvan svojih okvira. Tijelo i logistička potpora izvršitelja zločina je čitava zajednica koja podržavanjem takvih principa daje sustavu život i moć djelovanja.

[naftali]

U onom času kada taj "podsvjesno usađeni glas" dođe u sukob sa dobrom, treba napraviti totalno odvajanje od njega.

e sad, možemo filozofirati što je dobro, ali mi se čini da to nekako svi barem naslućujemo...

Ako se drugome oduzima život, koliko tu dobra ima?Ne treba mi religija da bih to shvatila.

[chameleon]

U onom času kada taj "podsvjesno usađeni glas" dođe u sukob sa dobrom, treba napraviti totalno odvajanje od njega.

e sad, možemo filozofirati što je dobro, ali mi se čini da to nekako svi barem naslućujemo...

Ako se drugome oduzima život, koliko tu dobra ima?Ne treba mi religija da bih to shvatila.

Narafno.

Ipak je mali broj ljudi koji odlaze u ekstreme pa muče ili oduzimaju život. Ali taj manji postotak je glavni akter sukoba, krvoprolića na lokalnoj i svjetskoj razini.
Većina samo mirno nekritički podržava neupitnost predstavljenih osnova na temelju kojih se gradi svijest sa destruktivnim potencijalima koji samo čekaju okolnosti i priliku da se manifestiraju.
Ako se od čovjeka traži da samo prihvati zdravo za gotovo nešto što "nebeski autoritet" postavlja kao takvo, izvan dosega razumijevanja, tada uvijek postoji prostor da se odgovornost prebaci na neupitni autoritet. Kada se to spoji sa "jedinim putem" usađenim u podsvijest tada su kobne posljedice neizbježne.
Pod "nebeski autoritet" svrstavam boga i religijsku institucionalnu vlast.
Ljudi poklanjaju svoje povjerenje nositeljima božje riječi na zemlji.

Prepustit tumačenje "božjih riječi" ljudskom biću je samo po sebi vrlo relativna stvar i zbog toga mora biti podložno slobodnom preispitivanju i promijenama. U protivnom je tumačenje prepušteno interesima i sklonostima, vrlinama i slabostima pojedinaca koji "neupitnim osnovama" određuju primjenu.
Što stoji ispod cijele te priče?
Odgoj kojim se od čovjeka traži da zauzima čvrsti stav u ime onoga što mu nije dato da preispituje i razumije.
Zahtjev nije uvijek eksplicitan već se posrednim načinima motivira osjećaj grižnje savjesti zbog drskosti nakane preispitivanja najsvetijeg i najčišćeg.

[Realista]

Realista,za mene je postovanje upravo ono sto sam napisala...ne- tolerancija u svrhu mirnijeg i skladnijeg zivota,vec- postovanje coveka kao jedinke,bez obzira kojoj veri pripadao.Jer, svi mi imamo mnogo da naucimo od pripadnika drugih vera,i samo istinski vernici nose u sebi agape,ali nemaju potrebu da o tome pricaju.
Zasto ne bih mogla ceniti misljenje koje se razlikuje od mojeg?Pa evo,ovaj nas dijalog to i potvrdjuje Znam za tvoje stavove o religiji,i ne,ne tolerisem ih,jer me ne ugrozavaju, vec ih postujem ma koliko to cudno zvucalo- zaista nemam razlog da se nekome umiljavam,jer neiskrenost mi je strana.Nemam ja nista od toga sto ce neko reci da sam fina kad ovako ili onako pisem
Tvoji postovi na temi o Bogu su kod mene izazivali osecaj postovanja prema tebi kao jedinki koja razmislja na takav nacin i rado sam ih citala.Ni u jednom trenutku nisam pomislila da si ti ili neko drugi u zabludi kad je npr. religija u pitanju.
Tvoj stav o religiji je tvoj stav,koji sam sa paznjom procitala,i postujem tvoje misljenje,zaista.I,ono najvaznije,nemam potrebu da te ubedjujem da si u zabludi,to rade ljudi koji su nesigurni u svoje stavove,verovanja ... Mogu samo reci da nisi ili jesi shvatio moj post.Mogu pokusati da ti nesto od toga pojasnim, ali nemam potrebu ici dalje od toga.Svako ima pravo na svoje misljenje,ili (ne)verovanje, koje drugi treba da postuju.
I ateisticka uverenja su za mene vrsta verovanja.Jer,veruju u neverovanje. Ali,ako neki ateista kaze da nije tako,to i nije tako sa njegovog stanovista...Ono sto je za mene istina ne mora nuzno biti istina i za druge ljude.
Slazem se da bi svet bio lepsi da nema tezine proslosti.
Religija je nekome prosto nametnuta od porodice,neko je sam prihvatio ili odbacio...cesto ne znamo tudju zivotnu istoriju,i prave razloge (ne)verovanja,tako da zaista niko na ovom svetu nije merodavan da velica svoja verovanja i religiju na stetu drugih ljudi.
Za mene, po mom kucnom i pravoslavnom vaspitanju,lepota sveta je i u toj razlicitosti,i nedozvoljavanju sebi drskosti da osporavam tudje religije ili (ne)verovanja.

OK, necu duziti jer ce biti off. Slazem se s tobom, samo sam hteo da naglasim kako JA tumacim rec "postovanje". Za mene ona ima mnogo vece znacenje. Mislim, mozda gresim, da i kod drugih ljudi (kad nije rec o religiji) ona ima isto tako, drugo znacenje, ali se u religiji odomacila u ovom smislu - tolerancije. Smo sam hteo to da napomenem, ali zaista nije bitno... ovo je vise gramatika nego religija.
LM, ja postujem nekog ko je postigao nesto u zivotu, ko ima neke kvalitete i sl. Dakle samo odredjene, po meni izuzetne osobe. Po vasem shvatanju reci "postovanje" vi postujete svakog coveka na ovoj planeti. Ako postujes i nekog glupog i nekog genija, u cemu je razlika, kakav je smisao te reci ?
Eto, rekao sam da necu duziti, ali... izvini. Stvarno nije bitno, a i nije u okviru teme...

[naftali]

ima li svaki čovjek dostojanstvo ili njegovo dostojanstvo ovisi o našem pogledu na njega?

Ja sam na više načina pokušala objasniti ovo pitanje....I na neki antropološki, ali i religiozni način...

Ako bismo pokušali ići filozofskim putem, onda se tu radi da svaka supstancija ima svoj bitak...koji je utemeljen od svoga Uzročnika ili Bitka svih bitaka....Nepokrenutog pokretača, kako bi to Aristotel rekao.

Teorijski, ne možemo reći da čovjek nema svoj dignitet, što predstavlja minimum objektivne postojanosti i temelja za poštovanje.

Pošteno bi bilo reći-da, svaki čovjek po tome zaslužuje dostojanstvo.

No, praktičnom životu i čovjeku, nedostaje onaj klik.

Klik prema shvaćanju druge osobe kao dobra koje je nosivo u razumijevanju života kao ljubavi i sklada sa dobrom.

Dar dobra u biću je sjeme.Njega treba razvijati u ljubljivosti prema dobru.Jasno je da naš pogled proporcionalno ovisi o ostvarenju toga dobra u njemu,(poštovanje će biti veće prema osobi koja na potpuniji način ostvaruje dobro), ali minimum antropološkog poštovanja ne smijemo izgubiti jer se onda događa brisanje sa lica zemlje onih koji to "poštovanje ne zaslužuju"........................

Relativizacija i proizvoljnost dobra, vraća nam se na poguban način.Gubimo ono što je najveća vrijednost, a to je život.
I u fizičkom, i u psihičkom, duhovnom i komunikacijskom smislu.

Šteta!

p.s.bilo bi dobro da kada se nešto tvrdi (u ovom slučaju da svaki čovjek ne zaslužuje poštovanje), to i objasni svojim razumskim argumentima ili se pozove na nekog tko je to zadovoljavajuće izrekao.

[minjabg]

OK, necu duziti jer ce biti off. Slazem se s tobom, samo sam hteo da naglasim kako JA tumacim rec "postovanje". Za mene ona ima mnogo vece znacenje. Mislim, mozda gresim, da i kod drugih ljudi (kad nije rec o religiji) ona ima isto tako, drugo znacenje, ali se u religiji odomacila u ovom smislu - tolerancije. Smo sam hteo to da napomenem, ali zaista nije bitno... ovo je vise gramatika nego religija.
LM, ja postujem nekog ko je postigao nesto u zivotu, ko ima neke kvalitete i sl. Dakle samo odredjene, po meni izuzetne osobe. Po vasem shvatanju reci "postovanje" vi postujete svakog coveka na ovoj planeti. Ako postujes i nekog glupog i nekog genija, u cemu je razlika, kakav je smisao te reci ?
Eto, rekao sam da necu duziti, ali... izvini. Stvarno nije bitno, a i nije u okviru teme...

Razumem te
Vrednovanja na osnovu intelekta? Nemam rangiranje tog tipa,jer,neki veoma inteligentni ljudi su nekvalitetni sa moralnog stanovista,i obrnuto.Smisao reci postovanje je,u vrednovanju onog ljudskog u coveku,koje ne zna za religiju i IQ - to je moje misljenje.
Postovanje - kada coveka posmatram ( u ovom slucaju) kao pripadnika jedne vere,-a priori,bez vrednovanja sa moralnog stanovista.Zaista mislim da niko ne sme smatrati da je vredniji ako je ove ili one vere,jedino je vazno kakav je covek.
Postoji i pospesuje se u nekim ljudima gordost,koja prelazi i u agresivnost na religijskoj osnovi.
Nisu svi ljudi isti,samim tim ni pripadnici iste vere.
Kad bi se svi malo vise pridrzavali onog-zivi i pusti druge da zive ...
E,sad odoh i ja off... ...

[Realista]

Razumem te
Vrednovanja na osnovu intelekta?

Naravno ne samo to, ali je intelekt jedna od stvari vredna postovanja. Mozda se iz mog primera moglo pomisliti da mislim samo na intelekt, nisam bio precizan.

Nemam rangiranje tog tipa,jer,neki veoma inteligentni ljudi su nekvalitetni sa moralnog stanovista,i obrnuto.Smisao reci postovanje je,u vrednovanju onog ljudskog u coveku,koje ne zna za religiju i IQ - to je moje misljenje.

Tu se slazemo. Ja cu pogotovo postovati svakog coveka koji to necim ZASLUZUJE, bez obzira kojeg je boga izabrao da mu se moli, jer je to meni zaista potpuno nebitno. Sta vise, jos cu vise postovati onog koji se ne moli ni jednom bogu.
Ali postovati nekog vernika, samo zato sto je vernik je nebuloza, a cinilo mi se da se takva ideja ovde provlacila kada se kaze da postuju vernici druge vere. Da ako su LJUDI, pa bili ove ili neke druge vere. Samo verovanje nije za postovanje. Vera s tim nema nikakve veze.

[chameleon]

[quote=naftali;220625]
No, praktičnom životu i čovjeku, nedostaje onaj klik.

Klik prema shvaćanju druge osobe kao dobra koje je nosivo u razumijevanju života kao ljubavi i sklada sa dobrom.

Nekom stoji, nekom nedostaje nešto u skladu sa takvim stavom.
To naravno, ne daje odgovor na pitanje: "šta treba dostajati/nedostajati?"
Sve što znamo je prošlo kroz njegova iskustva i osjećaje. Nema niti će ikad biti pozicija iz koje možeš išta osim sebe obuhvatiti kad kažeš "nedostaje onaj klik". Govoriš o sebi...jedino o sebi.

Dar dobra u biću je sjeme.Njega treba razvijati u ljubljivosti prema dobru.Jasno je da naš pogled proporcionalno ovisi o ostvarenju toga dobra u njemu,(poštovanje će biti veće prema osobi koja na potpuniji način ostvaruje dobro), ali minimum antropološkog poštovanja ne smijemo izgubiti jer se onda događa brisanje sa lica zemlje onih koji to "poštovanje ne zaslužuju"........................

Ma šta je dobro? Primjetio sam u više navrata da se prema nekim sudionicima na ovakvim temama ponašaš snobovski, potcjenjivački.
Ne izvlačim se na druge. Ja sam među njima, ali me više zabolio odnos prema njima.
Ali...znam da je to slabost, koliko god nekad osjećao otpor, viđenje slabosti jeste i moje prepoznavanje dijela sebe.
Ali sve te slabosti nikad ne nestaju. Uporno se pokušavaju izmisliti formule nekakve opake dobrote kojoj ništa nije ravno, ali nikad...baš nikad takvo nešto nije postojalo nit će postojat bez...slabosti.

Je li vrijeme da se prestane živjet u oblacima i odbacivat sebe u ime slike sebe koja nikad nije u tom formatu postojala?

Postoji samo jedno čemu možemo svjedočiti i razumijevanje toga je jedini način da zaista spoznamo sebe. Život sa svim svojim osobinama.
Oduvijek je stvar bila vrlo jednostavna ali...jednostavnost je vrhunsko umijeće.

Relativizacija i proizvoljnost dobra, vraća nam se na poguban način.Gubimo ono što je najveća vrijednost, a to je život.
I u fizičkom, i u psihičkom, duhovnom i komunikacijskom smislu.

Ideologija relativizira "dobro" podjelom na crno i bijelo.
Znanost ne započinje mučenja i ratove.
Religija i politika se ne razlikuje u svojim temeljima. Obje pokušavaju odrediti tko je "dobar" a tko "zao".

Šteta!

[naftali]

Primjetio sam u više navrata da se prema nekim sudionicima na ovakvim temama ponašaš snobovski, potcjenjivački.
Ne izvlačim se na druge. Ja sam među njima, ali me više zabolio odnos prema njima.

Cam, ovo moraš objasniti...

podebljao si onu rečenicu kada sam rekla da "dolazi do brisanja sa lica zemlje onih koje to poštovanje ne zaslužuju"..

Time sam mislila puno toga..npr.abortusi, smrtne kazne, ratovi, politički i vjerski.....itd.To je stanje kada čovjek odlučuje tko zaslužuje poštovanje, a tko ne...

No, ima toga i na osobnoj razini i u svakodnevnom životu...

Ne podcjenjujem nikoga na ovome forumu, ali kada pišem na ozbiljnoj temi, onda se ne zezam nego pažljivo biram riječi...kako ne bih nikoga slučajno uvrijedila.

Što se tiče religije...reći ću ponovo.
Čini mi se da me oni koji sudjeluju u raspravi puno više identificiraju sa nekakvom organiziranom religijom (katolicizam), nego što ja samu sebe...
Ja ću opet, naglasiti, da ja kao čovjek nisam zaokruženi vjernik, nego tragač za istinom, a u tom traganju na području vjere, ja putujem od vjernika do nevjernika, pa do onoga koji sumnja i do onoga koji čak u određenom trenutku dotiče i nihilizam...

Zato jer je vjera put..nije stanje imanja.

[petar pan]

Nekima je materijalno stanje Boga i njegov indentitet sredstvo za dolazak do imanja odnosno drugim riječima vrše se lobiranja kako bi se takvim ideologijama pridavalo više moći a sve pod parolom "Pred Bogom smo svi jednaki".